“Vesti“: Humanitarni most ka Jadru i Rađevini

Kržava protiče kroz kuću
Kržava protiče kroz kuću Živka Miladinovića

Najsrećniji je onaj čovek koji je učinio srećnim druge ljude, kaže stara izreka. Zato i verujemo da će plemenitom zemljaku C. S, penzioneru iz Minhena, koji je nedavno darovao frankfurtskim „Vestima“ 1.000 evra za unesrećene u poplavama, biti puno srce i duša, kada vidi koliko je ljudi usrećio u jednom danu. Iako je za sve nevoljnike ostao anoniman, verujemo da će se njegova porodica u Nemačkoj, Americi, Srbiji i Bosni, odakle je rodom, ponositi ovim humanim gestom. Kao grom iz vedra neba, bio je njegov dar upućen na kućni prag pet porodica, svakoj po 200 evra. Bilo je to zrno radosti u moru tuge. I žal što ne znaju kome da kažu hvala iako to ovaj plemeniti 70-godišnjak nije ni tražio. Zato će „Vesti“ i posredno “Loznica Info“, da se umesto njih zahvale čoveku koji kaže: „Nije teško biti bogat, koliko srećan.“

Časno i pošteno

– Zaslužio sam posle pola decenije rada u Nemačkoj i Americi da predahnem. Radim sam mnogo toga, nijednog posla se nisam stideo. Nisam postao bogataš ali ima dovoljno da podelim i sa onima u nevolji. Sada ćemo supruga i ja boraviti češće s porodicom, malo u Minhenu, malo na Floridi, pa opet u Beogradu – kaže humani darodavac za koga znamo da mu ovo nije prva donacija, a uvereni smo da neće biti ni poslednja.

Dragica Siljkovic
Voda sve odnela: Dragica Šiljković

 

Peti avgust doneo je besanu noć u Trbušnici, kada je reka poharala domaćinstva. Pa i ono Milorada i Dragice Šiljković. 

„Mlađa ćerka Jelena bila je u Beogradu, a starija Marija kod kuće kada je bujica poplavila dvorište i baštu. Ćerku smo sklonili u pomoćni objekat sa svekrvom i zaovom, a suprug i ja smo pokušali da spasavamo stvari iz nove kuće. Voda je opkolila obe kuće, u novoj je zapljuskivala prozore… Odvojeni, plašili smo se jedni za druge da se ne udave – priča kroz suze Dragica Šiljković, čije je domaćinstvo i decenijski trud voda odnela.

Slavica Đorđić
Zahvalna plemenitim komšijama: Slavica Đorđić

Nedaleko od njihove kuće, niže niz reku i na drugoj obali, porodicu Đorđić snašla je ista sudbina. Te večeri Slavica je bila sama sa šestogodišnjom Emilijom i osmogodišnjom Natalijom, a suprug na terenu. Odjednom je bujica nadrla kroz vrata. Slavici je jedino preostalo da kroz prozorčić na šupi izbaci decu odakle ih je komšija odveo u svoj dom na brdu. Stigle su samo da ponesu torbicu sa dokumentima.

 „Deca su sada kod moje sestre pošto ovde nema uslova za život, a ja sam kod komšija koje su nas spasle. Neka je živa glava na ramenima. Hvala nepoznatom darodavcu, a novac ćemo upotrebiti da okrečimo zidove i da sredimo podove“, planira Đorđićeva.

Živko Miladinović
Ostao bez oba doma: Živko Miladinović

Krupanj je u maju doživeo katastrofu, a jedno od najteže pogođenih sela bila je Kržava koju je razorila istoimena reka. Devetočlana porodica Živka Miladinovića ostala je bez stare kuće kojoj je bujica otkinula deo, ali i bez nove kroz koju će uskoro poteći Kržava – jer drugog rešenja nema.

Da bi se sprečilo dalje potkopavanje, reci Kržavi se mora omogućiti novi tok, a jedino rešenje je da potekne kroz kuću Živka Miladinovića kojeg nije samo Kržava ojadila već i njena pritoka Garlovački potok koji im pojeo kupinjak od kojeg je ostalo nešto žice i kolja preko kamenjara. Sada ovde žubori potok kojeg je takođe klizište izmestilo 20 metara od starog toka.

Staro korito pokrilo je brdo koje se klizištem sjurilo u reku i na nekadašnji put, a novo protiče na pola metra od neoštećenih kuća. „Bežeći pred bujicom, ništa nismo poneli… Sada smo u Lipnici kod Loznice gde plaćamo oko sto evra mesečno dok nam u Krupnju ne daju obećani plac i kuću. Na starom imanju života više nema, a mi još živimo od obećanja. Sad pokušavam naći smeštaj kako bi moja deca, najmlađe od sedam, a najstarije od 18 godina, mogla dočekati školsku godinu. Moraćemo naći stan u Loznici. Ove pare će nam pomoći da kupimo hranu i, ako budemo mogli nešto odeće i obuće deci za školu – kaže zahvalni Živko.

Slobodan Antonic
Dva puta žrtve bujičnih poplava: Antonići

Kuća Slobodana Antonića u Banji Koviljači nije se osušila od majske poplave, a dva i po meseca kasnije pretrpela je i avgustovsku. On, supruga i 13-godišnji sin žive na prizemlju, a 27-godišnji sin sa suprugom i 11-mesečnom bebom na spratu. Trojka iz prizemlja boravi u vlažnom delu kuće. Iako sušilica radi, zidovi i podovi se ne suše… „Jednu sobu smo sredili, stavili kartone i tepih na pod i dušeke na kojima spavamo žena i ja, a sinu su komšije dale ležaj na kojem noći“ priča Slobodan čija supruga jedina radi i mesečno donese oko 20.000 dinara od čega bi trebalo da preživi svih šestoro. „Lepo je znati da još postoje dobri ljudi koji znaju za tuđu nesreću. Zahvalni smo ko god da nam je dao pomoć i želimo mu svako dobro…“, poručuje Antonić koji je u svojoj muci ipak primetio kako su frankfurtske „Vesti“ uspele da povežu rasejanje i maticu, pa bilo to čak i ovim tužnim povodom.

 

Biljana Velimirović
Otrovi na sve strane: Biljana Velimirović

 Biljana Velimirović (50) iz lozničkog naselja Gradilište sredinom oktobra napuniće 20 godina života bez supruga Ivanka sa kojim ima dvoje dece. Pre dve decenije on je poginuo u saobraćajnoj nesreći, a ona je ostala sa sedmogodišnjim sinom Aleksandrom i kćerkom Ivanom u stomaku da se bori sa životom i nedaćama koje joj je donosio. Uz sve nevolje uspela je da podigne dvoje vredne dece. Aleksandar radi, često je na terenu, a Ivana se ove godine upisala na farmaciju bez prijemnog ispita zahvaljujući brojnim nagradama koje je osvajala na državnim takmičenjima. 

Taman je izgledalo da se sve kreće u dobrom smeru. Život je i dalje bio težak, Biljana je srčani bolesnik, ali nemaština se lagano udaljavala od doma Velimirovića, kada se iznenada preko Gradilišta početkom avgusta preli bujica iz Trbušničke reke i za nekoliko minuta uništi sve što se godinama strpljivo kućilo. Ali baš tada u tom sivilu porodici Velimirović stigao je neočekivani dar iz Majnca. Naime, biznismen Vitomir Savić stavio je svoju donaciju od 500 evra za poplavljene na raspolaganje Humanitarnom mostu frankfurtskih Vesti.

Složne komšije 

– Borili smo se nekako i pre, nije bilo lako, a sada nas ova muka sustiže i u trenu nestade sve što smo stvarali. Sve što je voda dotakla, uništeno je… Podove smo sve morali podići i baciti, a sada smo betonirali sve prostorije. To je komšiluk uradio, sami smo se organizovali i iz dana u dan se betoniralo od kuće do kuće materijalom koji smo nabavili uz pomoću dobrih ljudi – priča Biljana.

 – I lepa reč mnogo znači u ovakvom trenutku, a kamoli ovo. Ovo je stvarno nešto za šta ne mogu naći dovoljno reči zahvalnosti. Sada su nam najpotrebniji hrana, sredstva za ličnu higijenu i, ako budemo mogli, nešto od obuće ili odeće. Divno je znati da postoje takvi ljudi dobre volje i da se sete nas koji smo u nevolji. Divno je ako se neko seti i 100 dinara da daruje i lepu reč uz to, a „Vesti“ i gospodin Savić uputili su nam baš vrednu pomoć i ovo nećemo zaboraviti – kaže Biljana drhtavim glasom.

Ova hrabra žena, jedna od mnogih u Srbiji koja polako pokušava da započne ponovno kućenje, svaki čas zagleda u nebo plašeći se novih padavina: „Valjda će se i ovo nebo konačno smilovati na nas“, nada se Biljana.

Izvor:  Đ. J. – B. R./ Vesti  http://www.vesti-online.com/

Foto: Đ. Janković   

Kamera prelaz Šepak

Kamera na granici ŠEPAK live

    KLIKOM OVDE POGLEDAJTE KAMERU UŽIVO NA PRELAZU ŠEPAK    

Social media & sharing icons powered by UltimatelySocial

Pratite nas