Manastirske sveće i u vreme virusa (video)

Tronoša je svedočanstvo, i primer u ovim teškim danima za ceo svet, kao drevna svetinja, koja se uporno i dostojanstveno podizala iz pepela i zgarišta sa svojim narodom. Pridržavajući se svih propisanih mera zaštite u vreme emidemije virusa Kovid-19, Manastir nije prekinuo viševekovnu tradiciju prinošenja ratarskih sveća na Veliki četvrtak .
Dve sveće, teške po 50 kilograma i visoke oko metar i po, meštani Jadra i Rađevine, doneli su, po tradiciji na rukama iz Zajače, gde su prethodnog dana izlivene od čistog voska, u manastir Tronošu. Polaganjem sveća koje simbolično predstavlja prinošenje beskrvne žrtve, meštani se zahvaljuju Bogu za naklonost prema ratarima i njihovom radu.
Sveće je u porti manastira dočekala igumanija Varvara sa sestrinstvom i arhimandrit Nikolaj. Potom su ukrašene i ovenčane ikonama Hrista Gospoda i Bogorodice, cvećem i bršljanom. U litiji obnete su oko crkve, bez okupljanja većeg broja vernika, unete u hram i postavljene, jadarska pred Spasiteljevu ikonu, a rađevska pred Bogorodičinu, gde će biti paljene uoči i na sve velike praznike do idućeg Velikog četvrtka, kada se prave nove, koje uvek u sebi sadrže deo prethodne.
Običaj koji predstavlja retkost za pravoslavni svet, i za koji se ne zna pouzdano kako i kada je nastao i opstao baš u Tronoši, vezuje se za Istočnu Bosnu. Prvi pisani trag datira iz 1847 godine kada se pominje u „Srbskim novinama“.
Izlivanje i paljenja ratarskih sveća je je deo društvenih običaja, rituala i svečanih događaja koji je upisan u Nacionalni registar nematerijalnog kulturnog nasleđa Srbije 2012. godine.

 

 

Kamera prelaz Šepak

Kamera na granici ŠEPAK live

    KLIKOM OVDE POGLEDAJTE KAMERU UŽIVO NA PRELAZU ŠEPAK    

Social media & sharing icons powered by UltimatelySocial

Pratite nas