Piše Jovana Jovančić

Pre trideset godina, odela proizvedena u Loznici prodavala su se u centru Pariza. Danas, ta tvrđava na Drini, kako je neki zovu, po nezaposlenosti liči na mnoge druge gradove u Srbiji. Ipak, kada pričaju o svom gradu Lozničani najradije pominju poznate zemljake – Vuka Karadžića, Jovana Cvijića, Miću Popovića.

Loznica---Pogled-na-gradLoznica je grad najpoznatijeg srpskog geografa Jovana Cvijića i slikara Miće Popovića, grad u kome je Vuk Karadžić učio školu. Loznica je i grad koji četnici vole kao Ravnu goru. To je prvi oslobođen grad u Evropi, koji su četnici oslobodili od Nemaca samo nekoliko meseci nakon što je Jugoslavija kapitulirala 1941. godine.

„Nemci su u ovom kraju naišli na žestok otpor. Iz osvete za pretrpljene poraze, oni su kasnije u selu Draginac streljali blizu 3.000 meštana. To je osveta za pobijene nemačke vojnike u ovom kraju“, kaže publicista Jovan Janjić.

Loznica je tek odnedavno dobila status grada, a veruje se da su za to zaslužne dobre veze između gradske vlasti i nekadašnjeg ekonomskog vladara Srbije, Mlađana Dinkića. Tvrđava na Drini, kako neki zovu Loznicu, područje je gde danas živi nešto više od 80.000 ljudi. U jezgru grada oko 30.000 i skoro duplo više ljudi po okolnim mestima.

Po tome je Loznica jednistvena u Srbiji. Ono po čemu svi gradovi u Srbiji liče jeste nezaposlenost. U mačvanskom području ona iznosi oko 43 odsto, što znači da je skoro svaki drugi Lozničanin bez posla.

Gradonačelnik Loznice Vidoje Petrović naglašava da je nezaposlenost danas manja, nego što je bila pre nekoliko godina.

„Pre nekih 12 godina na području Loznice je bilo oko 18.500 nezaposlenih, po Nacionalnoj službi za zapošljavanje danas je to oko 12.000. Ona je izuzetno velika i dalje, ali verujemo da će se u budućnosti sa ovim tempom ekonomskog razvoja ta brojka smnjivati“, kaže Petrović.

Loznica je od Beograda udaljena svega 140 kilometara, ali se do nje putuje i po nekoliko sati, 30 kilometara autoputem i 110 lokalnim putem.

Gradonačelinik Loznice ističe da su lokalni putevi danas u mnogo boljem stanju, nego što su bili pre nekoliko godina.

Loznica - ParkMeđutim, glumac Dragan Mićanović kaže da mu i danas do Loznice treba isto vremena kao i pre trideset godina, otprilike tri sata.

„Nažalost zbog infrastrukture naše zemlje taj kraj je podosta skrajnut, jer je postao granični deo naše zemlje. Kad sam ja odrastao, to je bio centar jedne mnogo veće države. Taj jedan autoput koji bi prošao tuda napravio bi čudo, ja sam u to ubeđen. Povezao bi celu centralnu Srbiju sa severom gore, oživeo bi taj grad“, kaže Mićanović.

Pevač grupe „Legende“, Ivan Milinković, takođe rođen u Loznici, kaže da ga za taj grad vežu najlepše uspomene iz detinjstva, ali da danas, najpre zbog vremena, retko posećuje rodni grad.

„Mi smo kao klinci, kada je Drina bila mirna, preplivavali na suprotnu starnu, u BiH. Nama je i Bijeljina i Janja i Zvornik, sve je to nama bilo jedno“, priča Milinković.

Odela iz Loznice u centru Pariza

Pre tridesetak godina, odela proizvedena u Loznici prodavala su se u centru Pariza. Fabrika „Viskoza“, nekada lider u proizvodnji tkanine i viskoznog prediva, bila je najveća hemijska industrija u regionu, sa više od 10.000 zaposlenih.

Tokom devedesetih fabrika je uništena, 2005. godine „Viskoza“ potpuno prestaje sa proizvodnjom. Samo godinu dana kasnije, iz fabrike je ukradeno oko 330 dizni od zlata i platine, a proteklih godina iz fabrike je ukradeno i sve ostalo što je moglo da se iznese. Nekadašnja fabrika danas je ruglo ovog grada. Bez vrata, prozora, štokova, crepova, „Viskoza“ deluje zastrašujuće.

„Moj otac je bio na nekom službenom putu u Parizu i sasvim slučajno je kupio „Moda Loznica“ sako, u centru Pariza. Kupio je sako proizveden u Loznici, to vam govori koliko je tekstilna industrija iz Srbije, Loznice, Jugoslavije uopšte, bila jaka i bila izvozno orjentisana“, seća se pevač „Legendi“.

Danas, Loznica može da se podiči jednom velikom fabrikom, fabrikom za proizvodnju čarapa. Oko 1.000 Lozničana je tu pronašlo zaposlenje. Ostali se nadaju najavljenom otvaranju rudnika jadarita, koji bi trebalo da uposli još najmanje 2.000 ljudi.

Stariji Lozničani su, ipak, sumnjičavi, jer, kako kažu, pamte vreme kada je 15 do 20 autobusa, u jednoj smeni, odvozilo radnike na posao u „Viskozu“. Danas, u Loznici kažu, ne radi ništa.

„Koliko je firmi propalo u Loznici: Viskoza, Drina, Jadar, Gučevo, Transprt, Vidar, Fak. Šta sada radi, ništa i naravno da se teško živi, jer ništa ne radi. Nije problem za nas, mi smo stari, ali problem je što ste vi mladi nezaposleni“, priča jedan stariji Lozničanin.

„U bliskoj budućnosti je realno otvaranje rudnika jadarita, novog minerala iz koga se dobija litrijum i borit. Već negde 2016. godine je realno vreme za početak radova i otvaranje rudnika. To bi znatno doprinelo ne samo razvijanju Loznice, već i čitavog ovog dela zapadne Srbije“, navodi gradonačelnik Loznice Vidoje Petrović.

Ponosni na Vuka Karadžića, Jovana Cvijića, Miću Popovića

Svega nekoliko kilometara od Loznice, u obližnjem Tršiću, rođen je Vuk Stefanović Karadžić. Na Vukovo poreklo Lozničani su naročito ponosni. Zato i sve što ima veze sa kulturom i obrazovanjem u Loznici nosi ime srpskog prosvetitelja. U Tršiću se svake godine, tradicionalno, održava Vukov sabor, jedna od najvećih kulturnih manifestacija tog kraja.

Trsic_Muzej-jezika„Mi smo kao klinci išli na Vukov sabor, za nas je to bila atrakcija. Skupimo se i pešaka do Tršića i nazad“, seća se glumac Dragan Mićanović.

Kuću Vuka Karadžića Turci su palili oko deset puta. Konačno je obnovljena 1933. godine. Dragica, koja danas brine o Vukovom imanju u Tršiću, kaže da je kuća obnovljena po sećanju starih ljudi, meštana, i da danas izgleda isto onako kao je izgledala dok je u njoj boravio Vuk Karadžić.

„U jesen Vukov otac Stefan kuću podigne, u jesen je Turci zapale. Vuk je sa svojih 16 godina bio najpismeniji u ovom kraju i bio je pisar kod vojvoda Podrinskih. Vukov mlađi brat je poginuo. A Turci su iz osvete kuću palili. Poslednji put kad su je zapalili Vukov otac je umro, a Vuk je bio otišao u Beč i ovde je ostala ruševina“, priča Dragica.

Lozničani čuvaju i uspomenu na najvećeg srpskog geografa i naučnika, Jovana Cvijića. Na mestu gde je rođen Cvijić nalazi se spomen ploča, a nedaleko još dva velika spomenika.

Spomenik-Jovanu-CvijicuLoznica je rodni grad i Miće Popovića, jednog od najboljih slikara druge polovine dvadesetog veka. U samom centru Loznice nalazi se i svojevrsni atelje sa slikama ovog velikog umetnika.

„Kao što znate on je bio akademik, i pored slikarstva bavio se i filmskom režijom i scenografijom. Pisao je knjige, bavio se teorijom umetnosti, a ovde se nalaze njegov radni mantil, njegove četkice, nešto boja, komletan pribor i kompletna njegova autetntična paleta“, objašnjava istoričarka umetnosti Snežana Nešković Simić.

Iako je sa samo tri godine napustio Loznicu, Mića Popović je tom gradu darovao neke od svojih najlepših slika.

„Kako je otac Miće Popovića bio profesor u srpsko- francuskoj školi, porodica se zbog oca preselila u Beograd. Ali upravo ovaj čin darovanja i pribora i slika, svom gradu, Mića Popović se na najlepši mogući način vratio u svoj grad“, kaže Snežana Nešković Simić.

Kada je kulturni sadžaj za mlade u pitanju Loznica i nema mnogo čime da se pohvali. Pozorište nema, a bioskop ne radi. Ipak, grad se diči savremenim omladinskim centrom, olimpijskim bazenom i sportskom halom.

Mlađi Lozničani ističu da im besplatan sadržaj u okviru omladinskog centra omogućio usavršavanje stranih jezika, informatike i sličnih sadržaja.

U Loznici se nalazi i jedna od najstarijih osnovnih škola u Srbiji „Anta Bogićević“. Tu školu pohađali su Vuk Stefanović Karadžić, Jovan Cvijić, ali i jedna od legendi jugoslovenskog sporta Vladimir Cvetković.

Loznica - OS-Anta-BogicevicIz Loznice je 1959. godine otišao u košarkaški klub „Crvena zvezda“ i postao najbolji centar u istoriji tog kluba.

Vladimir Cvetković pisao je istoriju i sa Zvezdinim fudbalerima. Za 18 godina koliko je bio generalni sekretar fudbalskog kluba „Crvena zvezda“ osvojila je 18 titula. Za jednu svi znaju, pehar šampiona Evrope 1991. godine.

„Dok sam ja živeo tamo, imali ste jedan sportski klub. Imali ste jednu malu sportsku dvoranu u kojoj se igrala i košarka, i gimnastika, i rukomet. Tako da u to vreme Loznica nije imala objektivnih uslova da se bavi sportom“, priča Vladimir Cvetković.

Skoro svaki Lozničanin će reći da je turizam neiskorišćen potencijal ovog kraja. Loznica u svojoj okolini ima brojne kulturno-istorijske znamenitosti. Spomen obeležja za oba srpska ustanka, na Prvi i Drugi svetski rat. Tu si i banje Koviljača i Badanja, planina Gučevo, manastir Tronoša. Tu je i Drina, jedna od najlepših reka, koja trenutno služi razgraniči Loznicu, odnosno Srbiju od BiH.

Izvor RTS

Kamera prelaz Šepak

Kamera na granici ŠEPAK live

    KLIKOM OVDE POGLEDAJTE KAMERU UŽIVO NA PRELAZU ŠEPAK    

Social media & sharing icons powered by UltimatelySocial

Pratite nas