Posle dužeg perioda prilagođavanja, FK Loznica je konačno prihvatila realnost da nastupa u trećem rangu srpskog fudbala i napravila ozbiljne promene u skladu sa zahtevima ovog takmičenja. Klub je kompletno promenio stručni štab koji je do skoro funkcionisao na nivou Prve lige, iako pojedini članovi tog tima formalno nisu mogli ni da budu deo protokola, jer njihove funkcije ne postoje u aktuelnom rangu takmičenja.
Vraćen je sistem sa trojicom trenera, što je dalo brže i konkretnije rezultate na terenu. Poslednji meč u Gornjem Milanovcu bio je odličan primer kako fudbaleri Loznice treba da se bore – ostavljajući poslednji atom snage na terenu. Istovremeno, unutar ekipe došlo je do važnih preokreta, pa su sve češće šansu dobijali mladi igrači ponikli upravo u školi fudbala FK Loznica.
Jedan od njih, Pavle Vukosavljević, istakao se kao najbolji pojedinac na terenu. Iako je prošao sve pripreme sa prvim timom, tek sada je dobio pravu priliku i u potpunosti je iskoristio. Klub u njemu vidi veliki potencijal, a postoje još nekoliko mladih fudbalera koji se nalaze na korak do prvog tima i zaslužuju šansu, pogotovo u svetlu sistema „bonus igrača“ koji će igrati ključnu ulogu u narednoj sezoni.
Promene u klubu poklapaju se i sa dolaskom Gorana Aleksića na čelo škole fudbala, a već sada su vidljivi prvi konkretni rezultati u svim mlađim selekcijama. Ovaj iskorak potvrđuje da dobar i temeljan rad sa najmlađima može ozbiljno doprineti jačanju seniorskog pogona. Možda baš iz ove generacije iznikne novi Maksimović, Stojković ili Despotović – imena koja su nekad ponosno nosila dres Loznice.
Jedno je sigurno – klub se okreće domaćem kadru i sve više veruje sopstvenoj školi. To je dugoročna strategija koja može obezbediti stabilnost, identitet i uspeh kluba u godinama koje dolaze. Samo prihvaćanje realnosti gde smo može da nam donese željeni uspeh koji će nas očekivati već u novoj sezoni.