Kajdžo šest dana na poslu a kuća mu srušena
Prava kataklizma koja je zadesila Srbiju ovih dana iznedrila je neverovatne životne priče. Uglavnom o tužnim ljudskim sudbinama. Ali i o herojima, ljudima koji su se ne misleći na sebe i svoju tragediju stavili na raspolaganje sugrađanima. Jedan od takvih je i Slavko Živanović, snimatelj krupanjske lokalne kablovske televizije.
Za šest dana katastrofe koja je zadesila Krupanj Slavno Živanović je kod kuće bio samo 20 minuta. A u nejgovom dvorištu je haos. Stara kuća potpuno srušena, nova ugrožena odronom i klizištem.
– Živim u selu Brđica, šest kilometara od Krupnja. U dvorištu sam imao dve kuće, staru i novu. Prvog dana je stara kuća pola napukla , četvrtog se potpuno urušila. Odron je stigao na pet metara od nove kuće – priča Slavko, ne ispuštajući kameru iz ruku. Kaže da je iz kuće izašao sa kamerom prošle srede, kada su rečice u njegovom gradu počele da divljaju.
– Krenuo sam da beležim dešavanja, a ona su se takvom brzinom množila da nisam stigao kući da odem od tada. Samo sam drugog dana skoknuo na 20 minuta da uzmem rezervno odelo- priča Slavko. U kući su ostali supruga i ćerka, ostale dve ćerke su na fakultetu.
– Svi me pitaju da li sam normalan, što ne idem kući da spasavam ono što može da se spase. Možda su i u pravu, ali ova katastrofa mora da bude zabeležena- kaže Slavko.
Na motoru sa kamerom u ruci „leti“ po Krupnju i beleži sve. Do sada ima sate snimljenog materijala i preko pet hiljada fotografija. Kaže da je za potpuno rušenje stare kuće i opasnosti koja preti njegovom domu saznao od supruge u telefonskom razgovoru. Ali još nije stigao da je obiđe.
– Doći će i za to vreme. Mislio sam danas da idem, ali evo dolazi ministarka poljoprivrede. Neprestano pristiže pomoć, počelo je čišćenje grada, posla je preko glave. Žena i ćerka će se snaći same, navikle su, takav je posao – objašnjava Slavko, dodajući da nije on jedini koji je sve vreme sa sugrađanima. Ističe da načelnik policijske stanice, brojni policajci vatrogasci i mnog drugi nesebično pomažu.
Pitanje koje se nameće, dokle će izdržati?
– Dok treba. Nije lako, pogotovo što su to moji sugrađani, sve ih znam, a sada gledam njihove tužne sudbine, o svojoj ne stižem da mislim- kaže Slavko penjući se na motor kako bi stigao do stadiona gde sleće jedan helohopter jer sve treba da se zabeleži.
Jugoslav Trijić IZVOR ŽENA BLIC